Lekcija XX završava se vešću kako je jedan gladijator stradao ne od mača, već pregažen od slona.
Prvi susret sa slonovima Rimljani su imali u ratu protiv epirskog kralja Pira, 280. godine p.n.e. Na igrama su slonovi premijerno prikazani 252. p.n.e, a stari pisci nas naročito dobro obaveštavaju o nastupu slonova na velikim Pompejevim igrama 55. p.n.e. O ovom događaju niko ne govori blagonaklono, naprotiv. Po izveštaju pisaca, slonovi kao predmet spektakularnog „lova“ u areni (vēnātiō) mahom su kod gledalaca izazvali sažaljenje umesto očekivanog uzbuđenja i divljenja.
Konkretno o gaženju govori Seneka, Dē brevitāte vītae 13.6. U areni, priča on, pravog lova na slonove nije ni bilo: ljudi stavljeni spram slonova da se tobože bore bivali su prosto pregaženi.
U Senekino doba, prikazivanje egzotičnih životinja u areni već uveliko je bilo popularno, pa se rimska publika upoznala sa nilskim konjima, krokodilima, leopardima, tigrovima, lavovima... Još kasnije, ovo je postalo condiciō sine quā nōn, da ne kažemo must have, za publiku gladnu uzbuđenja, pa su carevi potkraj II veka morali da se dovijaju i dopremaju u arenu sve nova i nova stvorenja, poput zebre, hijene i nosoroga.
Prvi susret sa slonovima Rimljani su imali u ratu protiv epirskog kralja Pira, 280. godine p.n.e. Na igrama su slonovi premijerno prikazani 252. p.n.e, a stari pisci nas naročito dobro obaveštavaju o nastupu slonova na velikim Pompejevim igrama 55. p.n.e. O ovom događaju niko ne govori blagonaklono, naprotiv. Po izveštaju pisaca, slonovi kao predmet spektakularnog „lova“ u areni (vēnātiō) mahom su kod gledalaca izazvali sažaljenje umesto očekivanog uzbuđenja i divljenja.
Konkretno o gaženju govori Seneka, Dē brevitāte vītae 13.6. U areni, priča on, pravog lova na slonove nije ni bilo: ljudi stavljeni spram slonova da se tobože bore bivali su prosto pregaženi.
U Senekino doba, prikazivanje egzotičnih životinja u areni već uveliko je bilo popularno, pa se rimska publika upoznala sa nilskim konjima, krokodilima, leopardima, tigrovima, lavovima... Još kasnije, ovo je postalo condiciō sine quā nōn, da ne kažemo must have, za publiku gladnu uzbuđenja, pa su carevi potkraj II veka morali da se dovijaju i dopremaju u arenu sve nova i nova stvorenja, poput zebre, hijene i nosoroga.